Ala si konfuzan. Cas si ti citao knjigu (u pretproslem postu), cas tvoja ''prijateljica''. Poverovacu u mogucnost da je tvoja prijateljica/koleginica zapravo tvoj alter-ego. Otkrivas svoju zensku stranu, a?
I prosle godine sam ti govorio, ali cu opet ponoviti: u pitanju je tresh radi tresha, roman koji je savrseni primerak estetike tresha. Nekada se govori da
umetnost imitira zivot, a nekada nailazimo na primera da
zivot imitira umetnost. A u Knjizi bez naslova mogu reci da je filmski izraz (supkultura tresha koji je izrodio Tarantina, Rodrigeza&co) uticala na stvaranja romana (ili kreiranja knjizevnog stila autora romana). Naravno da u romanu neces naci potrebnu dubinu psiholoskog nijansiranja likova ili da se jasno objasni odnos uzroka i posledice. Dijalozi u romanu su jasni, kratki i ubitacni poput municije kalibra 9mm.

Likovi u romanu nemaju vremena otkriti smisao postojanja, oni samo zele da na miru popiju pice a da ih Burbon Kid ne izreseta.

Savremena knjizevnost? Nemoj me zasmejavati tom praznom i ofucanom frazom. Ni relevantni knjizevni kriticari ne mogu da se sloze sta je to savremena knjizevnost. I mala deca znaju da je ''savremena knjizevnost'' sarena taraba u koju krave treba da neprestano bulje.
