Artur Klark - Grad i zvezde. Preporučila bih baš ovu knjigu pod ovim naslovom, a ne neku od ranijih ili kasnijih varijanti iste. Mislim da je najjednostavnija i baš zato najuspelija verzija, kad je o priči reč. Inače to je jedan od meni omiljenih njegovih romana (drugi je Kraj detinjstva, ali možda je ipak malo preuvrnut za početnike).
Radnja se dešava milionima godina u budućnosti Zemlje. Predstavlja nam dva puta kojima naša civilizacija može krenuti, kroz dva suprotna načina života: jedan je stigao do besmrtnosti i nezamislivo visokog standarda, ali po cenu potpune zavisnosti od mašina i gubljenja nekih dragocenih odlika ljudskosti, dok je drugi krenuo suprotnim putem. O tom drugom mislim da bi sve što kažem bio spojler pa neću reći više ništa.


Isak Asimov - Čelićne pećine. (Isti roman je objavljen i pod naslovom "Pod čeličnim nebom"). Za sve ljubitelje krimića koji počinju sa SF-om. Ovo je pravi detektivski roman upakovan u SF okruženje. To će reći, imamo ubistvo, imamo policajca, detektiva Bejlija, i njegovog vrlo specifičnog partnera



Kome se dopadne ovaj roman tu su i drugi s istim glavnim likom u istom okruženju, hronološki Golo sunce pa Roboti zore, takođe detektivski i takođe s ubistvom. Nemaju neposredne veze tako da se mogu čitati posebno, ali je ipak bolje redom, čisto da znate na šta se odnose usputne napomene vezane za ranije događaje. Ovo se obično naziva i robotskim ciklusom u koji je uključeno još ponešto što ovde nije vredno pomena.
Žao mi prosto da izostavim Zadužbinu, pa samo da pomenem da je za početnika dosta prva knjiga originalne trilogije, a ne hronološki prvi roman. Zadužbina (baš taj naslov, ništa drugo) je praktična za početak i zato što je to zapravo zbirka povezanih priča, tako da možete početi sa prvom i ne nastavljati dalje ako vam se ne dopadne. Dešava se u istom univerzumu kao robotski ciklus, ali opet hiljadama godina kasnije na drugim planetama i u civilizaciji u kojoj više nema robota, a Zemlja je samo legenda tipa Atlantide, na primer.
Možda deluje lakše preporučiti za početak neku zbirku Asimovljevih priča, ali jako variraju po kvalitetu i lako je naleteti na one loše prvo, a bilo bi šteta da se utisak odmah pokvari.

Btw, rekli smo da Lem nije za početnike, ali sad mi padoše na pamet Dnevnici Iona Tihog, ili kako se već zovu. Ali nisam ih čitala pa ne znam mogu li da dođu u obzir.