Početnicima u SF-u preporuka da počnu od dva klasika, Klarka i Asimova. Klarka je, osim što je sinonim za SF, možda i najlakše naći kod nas, a mislim da i Čarobna knjiga sprema novo izdanje Asimova. Nisam doduše sigurna kako stoji s naslovima koji slede.
Artur Klark - Grad i zvezde. Preporučila bih baš ovu knjigu pod ovim naslovom, a ne neku od ranijih ili kasnijih varijanti iste. Mislim da je najjednostavnija i baš zato najuspelija verzija, kad je o priči reč. Inače to je jedan od meni omiljenih njegovih romana (drugi je Kraj detinjstva, ali možda je ipak malo preuvrnut za početnike).
Radnja se dešava milionima godina u budućnosti Zemlje. Predstavlja nam dva puta kojima naša civilizacija može krenuti, kroz dva suprotna načina života: jedan je stigao do besmrtnosti i nezamislivo visokog standarda, ali po cenu potpune zavisnosti od mašina i gubljenja nekih dragocenih odlika ljudskosti, dok je drugi krenuo suprotnim putem. O tom drugom mislim da bi sve što kažem bio spojler pa neću reći više ništa. Glavni lik je neprilagođen tom savršenom životu u Gradu, a u toku romana se otkriva da ta neprilagođenost nije nimalo slučajna. Ovo je blizu i pustolovnom romanu, imamo putovanje, istraživanje, a i malo svemirskih letova i poseta drugim planetama. Dovoljno bitnih karakteristika žanra su tu zastupljene za one koji se tek upoznaju sa SF-om, a i to je po meni jedan od najbolje napisanih Klarkovih romana (inače u dosta slučajeva imam poprilično zamerki na njegov način pisanja, ovde ih imam jako malo). Osim toga, roman se kao i svaki dobar SF bavi i nekim prilično ozbiljnim temama na zabavan način.
Isak Asimov - Čelićne pećine. (Isti roman je objavljen i pod naslovom "Pod čeličnim nebom"). Za sve ljubitelje krimića koji počinju sa SF-om. Ovo je pravi detektivski roman upakovan u SF okruženje. To će reći, imamo ubistvo, imamo policajca, detektiva Bejlija, i njegovog vrlo specifičnog partnera koji rešavaju slučaj, imamo urbano okruženje (u ovom slučaju i previše urbano). I ovo se dešava u ko zna koliko hiljada godina dalekoj budućnosti Zemlje u onome što će tada biti Njujork. Ali iako se tehnologija promenila (ne baš previše, s obzirom kad je pisano danas detalji svakako deluju naivno, ali nije to poenta) ljudi nisu. Imamo dve suprotstavljene civilizacije, jednu domorodačku zemljaljsku, da tako kažemo, i svemirsku, koja je takođe ljudska ali je čine potomci iseljenika na druge planete, i odnos je, da ne potežemo političke paralele, recimo samo prilično maćehinski nastrojene velike sile prema nečemu malo boljem od protektorata. Kad kod Njujorka biva ubijen jedan od Svemiraca, politički odnosi rizikuju da prerastu u nešto još gore, pa zato od rešenja slučaja ubistva zavisi i sudbina cele Zemlje. Naravno, nije tako suvoparno kao što zvuči, a tu je i priča o uvođenju robota i reakcija običnih ljudi na njih, koja je zapravo suština zapleta. Ako je čitalac već gledao Blade Runnera tim bolje. Asimov skoro uvek uspe da ubaci u priču neku vrstu sociološke analize, i u tome je daleko bolji nego, na primer, u opisivanju ljubavnih odnosa.
Kome se dopadne ovaj roman tu su i drugi s istim glavnim likom u istom okruženju, hronološki Golo sunce pa Roboti zore, takođe detektivski i takođe s ubistvom. Nemaju neposredne veze tako da se mogu čitati posebno, ali je ipak bolje redom, čisto da znate na šta se odnose usputne napomene vezane za ranije događaje. Ovo se obično naziva i robotskim ciklusom u koji je uključeno još ponešto što ovde nije vredno pomena.
Žao mi prosto da izostavim Zadužbinu, pa samo da pomenem da je za početnika dosta prva knjiga originalne trilogije, a ne hronološki prvi roman. Zadužbina (baš taj naslov, ništa drugo) je praktična za početak i zato što je to zapravo zbirka povezanih priča, tako da možete početi sa prvom i ne nastavljati dalje ako vam se ne dopadne. Dešava se u istom univerzumu kao robotski ciklus, ali opet hiljadama godina kasnije na drugim planetama i u civilizaciji u kojoj više nema robota, a Zemlja je samo legenda tipa Atlantide, na primer.
Možda deluje lakše preporučiti za početak neku zbirku Asimovljevih priča, ali jako variraju po kvalitetu i lako je naleteti na one loše prvo, a bilo bi šteta da se utisak odmah pokvari.
Btw, rekli smo da Lem nije za početnike, ali sad mi padoše na pamet Dnevnici Iona Tihog, ili kako se već zovu. Ali nisam ih čitala pa ne znam mogu li da dođu u obzir.